Prva dva tipa zapravo ne vole, oni samo poduzimaju nešto – socijalne, psihološke, biološke mjere.
Jedna je dimenzija ovisnosti; to se događa većini ljudi.
Muž ovisi o ženi, žena ovisi o mužu; iskorištavaju jedni druge, pokoravaju jedni druge, svode jedni druge na robu. Devedeset i devet posto vremena na svijetu, upravo se to događa. Zato ljubav , koja može otvoriti vrata raja, otvara samo vrata pakla.
Dimenzije ljubavi
Druga mogućnost je ljubav između dvoje neovisnih ljudi.
To se također rijetko događa. Ali i to donosi patnju, jer se stalni sukob nastavlja. Nikakvo ugađanje nije moguće; oboje su toliko neovisni da nitko nije spreman na kompromise, na prilagođavanje drugome. S pjesnicima, umjetnicima, misliocima, znanstvenicima, sa svima onima koji žive u nekoj vrsti neovisnosti, barem u svojim mislima, ne može se živjeti; previše su ekscentrični ljudi.
Daju slobodu drugome, ali njihova sloboda više liči na ravnodušnost nego na slobodu , i izgleda kao da ih nije briga, kao da im je svejedno. Jedno drugom dopuštaju život u svom prostoru .
Odnosi se čine samo površni; boje se ući dublje jedno u drugo jer više drže do svoje slobode nego do ljubavi i ne žele kompromise.
I treća mogućnost je međuovisnost.
Događa se jako rijetko, ali kad se dogodi onda je raj na zemlji. Dvoje ljudi, niti ovisni niti neovisni, već u neizmjernom sinkronicitetu, kao da dišu zajedno, jedna duša u dva tijela – kad se to dogodi, dogodi se ljubav.
Nazovi to samo ljubavlju. Prva dva tipa zapravo ne vole, oni samo poduzimaju nešto – socijalne, psihološke, biološke mjere. Treće je nešto duhovno.